Ознака: Uticaj očeva na razvoj dece

Uticaj očeva na razvoj dece

Istraživanja o ulozi majke u razvoj detata ima dosta i to uglavnom zato što teorija o afektivnom vezivanju daje jednu dobru osnovu za izvođenje takvih istraživanja. Nijedna takva teorija nije postojala za očeve, do nedavno, kada su neki istraživači pokušali da gledaju očeve kao „drugog roditelja“.

Kao rezultat tog istraživanja utvrđeno je da očevi igraju suštinsku ulogu u vaspitanju svoje dece. Oni mogu biti osetljivi i negujući isto kao i što su i majke. Negovanje očevog prisustva pomaže deci u emocionalnom, kognitivnom i socijalnom razvoju. Što znači da otac mora biti uključen u dečiji razvoj. Šta to znači? Postoje tri osnovna aspekta učešća oca u dečiji razvoj:

  • Angažman – što podrazumeva direktan kontakt sa ocem i zajednička interakcija dete – otac
  • Dostupnost – što znači prisustvo oca ili pristupačnost detetu
  • Odgovornost – očinski aranžman za resurse koji će biti dostupni detetu.

Postoje istraživanja koja pokazuju da uključenje oca direktno utiče na ponašanje deteta. Recimo, igra otac – dete je važna za decu jer je fizička i veoma stimulativna što dozvoljava detetu da doživi aktivaciju i regulaciju uzbuđenja. Aktivna uključenost oca, takođe, pomaže deci da razumeju i testiraju granice u bezbednom okruženju, što deci pomaže da na razne načine sagledavaju svet oko sebe.

Postoje neka istraživanja koja klisifikuju uključenost oca na osnovu toga da li je njihovo dete razvilo jaku vezanost prema njima. Treba uzeti u obzir da nemaju svi očevi isti nivo angažovanja u porodici koji bi voleli da imaju. Postoje realne situacije i faktori koje to mogu ograničiti, kao štu su pojedinačni karakteri oca, majke i deteta, istorija odrastanja oca, očeva kulturna istorija, bilološka istorija i sl. Fleksiblinost uloge oca može zavisiti i od spoljnih faktora. Često se dešava da majka počne da modelira moderno roditeljstvo time što želi da poboljša očevo roditeljstvo, što je dobro. Ili u negativnim situacijama kada majka nije u stanju da brine o novorođenčetu, kao što je to slučaj sa postporođajnom depresijom, otac je primoran da pruži dodatnu pomoć ili da prikupi dodatna sredstva od porodice ili društva. Ovakvi činovi podstiču verovanje oca u svoje roditeljstvo i ojačava očevu vezu sa njegovim detetom.

Uticaj oca je dokazan i u kognitivnom razvoju deteta. Uključenost očeva u prve tri godine života utiče na veće kognitivno funkcionisanje deteta. Trogodišnjaci imaju bolju sposobnost rešavanja problema. na školskom uzrastu, deca u čijem je razvoju otac bio uključeniji, pripadaju deci sa boljim obrazovnim kompetencijama, više su motivisana da uče i samoobrazovanje vrednuju više. Jedan od razloga za to može biti taj što očevi imaju tedenciju da razgovaraju sa svojom decom postavljajući više pitanja – ko, šta, gde i zašto. Ovakvi tipovi komuniciranja podstuču decu da govore više a kada su očevi u pitanju, i ozbiljnije.

Još jedna stvar za razmatranje je ekonomija. Postoje istraživanja koja govore da očevi koji su više uključeni u razvoj svog deteta takođe imaju i tedenciju da im obezbede finansijsku pomoć, a deca koja su bolja u finansijkom smislu imaju tedenciju boljeg učenja u školi. To otežava utvrđivanje da li deca bolje rade u školi jer su njihovi očevi ili više uključeni ili je to zato što su ekonomski bolje obezbeđeni. Ali jedna stvar je sigurna, očevi koji provode dosta vremena pomažući deci svojim studijama apsolutno povećavaju kvalitet učenja svoje dece. Oni takođe mogu pomoći u razmišljanju dece i njihovom uspehu kasnije u životu – uključivanjem u njihove društvene i sportske aktivnosti.

Jedan od ključnih načina na koji očevi pomažu u razvoju svoje dece je omogućavanje da razviju osećaj za industriju, ako tako može da se nazove u našem jeziku. Ovo uverenje u sposobnost da ovlada veštinama pomaže im da razviju osećaj samopoštovanja. Očevi imaju tendenciju da dovedu u pitanje svoju decu da probaju nove stvari. Kada se deca suočavaju sa ovim izazovima i uspevaju (čak i nakon frustracije), počinju da veruju u svoju sposobnost da rade teške stvari.

Emocionalni uticaj očeva. Studije su utvrdile da deca sa uključenim očevima mogu bolje da tolerišu stres i frustracije, da su bolja za rešavanje problema i da imaju bolju kontrolu nad svojim emocijama i impulsima.

Mnogi (ne svi) parovi opisuju trenutnu vezu između majke i bebe. Za očeve, s druge strane, ta veza ponekad nije u potpunosti realizovana sve dok ljubav bebe ne postane recipročna. Ali čak i ako za vezu između oca i novorođenčeta nije trenutak, osnova za tu kasniju vezu usledila je ranim naporima od strane oca. Majke su često primarni negovatelji i više se oslanjaju na negovanje i sigurnost, ali očevi su takođe sposobni da stvore ovu sigurnu vezanost sa svojom novorođenom bebom. To je samoodržavavjući ciklus: Što više vremena ovi provode sa svojim bebama, bolje će razumeti bebine signale. I što bolje razumeju signale, jača veza koju stvaraju.

Kada su očevi angažovani da vode računa o svom tek novorođenoj bebi, pozitivni rezultati su jasni. Bebe postaju sigurnije povezane sa svojim očevima, više su otporne i radoznale, a više su i samouverenije da razgraničavaju i istražuju. Jedna studija koja se bavila trogodišnjicima otkrila je da kada su očevi više brinuli za svoju decu da je to imalo  koristi od društvenog razvoja deteta. Druga studija je vršila ispitivanja empatije za učenike u razredu i utvrdila je da će oni koji su imali sigurnu vezanost prema očevima kao bebe bolje prepoznati druga dečija osećanja i preduzeti korake kako bi ih osećali još bolje.

Kada deca postanu starija, uključivanje oca pomaže im da žive zadovoljnijim životom sa manje depresije, emocionalnih stresova i negativnih osećanja poput straha i krivice. Deca sa uključenim očevima u njihovom razvoju, takođe,  kažu da su srećnija i manje anksiozna. Imaju bolje odnose sa svojim braćom, sestrama i rođacima. Njihovi odnosi su manje negativni i sa manje konflikta. S druge strane, negativne ili neprijateljske veze sa očevima mogu dovesti do negativnog društvenog ponašanja i lošijih odnosa sa vršnjacima.

Određene osobine ličnosti su češće kod dece sa očevima koji su uključeni u njihov razvoj aktivno, a to su osobine koje mogu doprineti dugotrajnijoj sreći i uspehu. Na primer, studije su utvrdile da deca sa uključenim i negujućim očevima mogu bolje tolerisati stres i frustracije, da su bolja u rešavanju problema i da imaju bolju kontrolu nad njihovim emocijama i impulsima.

Kao mladi ljudi, oni koji su imali negujuće i dostupne očeve, imaju tendenciju da budu bolje prilagođeni, pouzdani i prijateljski; oni prijavljuju viši stepen samopoštovanja; strpljiviji su i razumljiviji,  i imaju više podrške, kao i dugoročna, bliska prijateljstva.

Angažovani očevi mogu pomoći u poboljšanju pozitivnih ishoda za decu, tako da je logično da mogu pomoći u prevenciji negativnog ponašanja. Neki od najčešćih i problematičnih problema detinjstva i adolescencije smanjuju se kada očevi imaju aktivnu ulogu u životima svoje dece. Kod dece, osećanje bliskosti prema ocu i čest rad s ocem može smanjiti rizik od antisocijalnog ponašanja, hiperaktivnosti i problema sa ponašanjem.

U adolescenciji postaje još važnije da se izbegne negativno ponašanje, jer udari mogu biti veći. A blizak odnos sa ocem može pomoći mladima da ostanu na pravom putu. Deca koja se snažno identifikuju sa svojim očevima izbjegavaju brojne ozbiljne negativne ishode – uključujući i zatvaranje, obezvređivanje roditelja,  bežanje iz škole kao i  korišćenje psihoaktivnih supstanci i alkohola.

Kada su očevi odsutni, prema izveštaju Alena i Dalia, „dečaci su u proseku više nesrećni, tužni, depresivni, zavisni i hiperaktivni. Devojčice, češće postaju prekomerno zavisne i imaju emocionalne probleme kao što su anksioznost i depresija“.

 

 

Reference:

[1] Cabrera N, Fitzgerald HE, Bradley RH, Roggman L. Modeling the dynamics of paternal influences on children over the life course. Appl Developmental Sci. 2007;11(4):185-189.

[2] Pruett, K., The Nurturing Father, New York: Warner Books, 1987.

[3] Rohner, R. P., & Veneziano, R. A. (2001). The importance of father love: History and contemporary evidence. Review of General Psychology, 5, (4), 382-405.

[4] Rosenberg J, Wilcox WB. The importance of fathers in the healthy development of children. U.S. Department of Health and Human Services, Administration for Children and Families Administration on Children, Youth and Families, Children’s Bureau, Office on Child Abuse and Neglect. 2006.

[5] Cummings, E. M., & O’Reilly, A. W. (1997). Fathers in family context: Effects of marital quality on child adjustment. In M. E. Lamb (Ed.), The role of the father in child development (3rd ed.). New York: Wiley.

[6] Palkovitz, R. (2002). Involved fathering and child development: Advancing our understanding of good fathering. In C. S. Tamis-LeMonda, & N. Cabrera (Eds.), Handbook of father involvement (pp. 33–64). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum.

[7] Paquette, D. (2004). Theorizing the father–child relationship: Mechanisms and developmental outcomes. Human Development, 47, 193–219.

[8] Allen S, Daly K. The effects of father involvement: An updated research summary of the evidence. Centre for Families, Work & Well-Being. 2007.

[9] Cabrera N, Fitzgerald HE, Bradley RH, Roggman L. Modeling the dynamics of paternal influences on children over the life course. Appl Developmental Sci. 2007;11(4):185-189.

[10] Rosenberg J, Wilcox WB. The importance of fathers in the healthy development of children. U.S. Department of Health and Human Services, Administration for Children and Families Administration on Children, Youth and Families, Children’s Bureau, Office on Child Abuse and Neglect. 2006.

[11] Pedersen FA, Anderson BJ, Kain RL. (1980). Parent-infant and husband wife interactions observed at age five months. In F. Pedersen (Ed.), The father-infant relationship: Observational studies in the family setting (pp. 71-86). New York: Praeger.

[12] Nugent S. Cultural and psychological influences on the father’s role in infant development. J Marriage Fam. 1991;53:475-485.

[13] Easterbrooks MA, Goldberg WA. Toddler development in the family: Impact of father involvement and parenting characteristics. Child Dev. 1984;53:740-752.

[14] Yogman MW, Kindlon D, Earls F. Father involvement and cognitive/behavioral outcomes of preterm infants. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 1995;34(1):58-66.

[15] Allen S, Daly K. The effects of father involvement: An updated research summary of the evidence. Centre for Families, Work & Well-Being. 2007.

[16] Rowe ML, Cocker D, Pan BA. A comparison of fathers’ and mothers’ talk to toddlers in low-income families. Social Development. 2004;13:278-291.

[17] Snarey, How Fathers Care for the Next Generation, 1993.

[18] How Do Fathers Fit In? Civitas: The Institute for the Study of Civil Society. Available at http://www.civitas.org.uk/hwu/FatherFactsheet.pdf. Accessed May 12, 2014.

[19] Clarke-Stewart, ‘And Daddy makes three’, Child Development, 1978; Clarke-Stewart, ‘The Father’s contribution’, in Pedersen (ed.), The Father-Infant Relationship, 1980.

[20] Biller, H.B. & Solomon, R.S., Child Maltreatment and Paternal Deprivation: A Manifesto for Research, Prevention, and Treatment, Lexington, MA: Lexington, 1986.

[21] How Do Fathers Fit In? Civitas: The Institute for the Study of Civil Society. Available at http://www.civitas.org.uk/hwu/FatherFactsheet.pdf. Accessed May 12, 2014.

[22] How Do Fathers Fit In? Civitas: The Institute for the Study of Civil Society. Available at http://www.civitas.org.uk/hwu/FatherFactsheet.pdf. Accessed May 12, 2014.

[23] Cox MJ, Owen MT, Henderson VK, Margand N. The prediction of infant-father and infant-mother attachment. Developmental Psychology. 1992;28:474-483.

[24] Parke R, Swain D. Infant characteristics and behavior as elicitors of maternal and paternal responsiveness in the newborn period. Paper presented at the meeting of the Society for Research in Child Development, Denver, CO. 1975.

[25] Kato, K., Ishii-Kuntz, M., Makino, K., & Tsuchiya, M. (2002). The impact of paternal involvement and maternal childcare anxiety on sociability of three-year-olds: Two cohort comparisons. Japanese Journal of Developmental Psychology, 13 (1), 30-41.

[26] Biller HB. Fathers and Families: Paternal Factors in Child Development, Westport: Auburn, 1993; Biller, H.B. & Trotter, R.J., The Father Factor, New York: Simon & Schuster, 1994.

[27] How Do Fathers Fit In? Civitas: The Institute for the Study of Civil Society. Available at http://www.civitas.org.uk/hwu/FatherFactsheet.pdf. Accessed May 12, 2014.

[28] Easterbrooks, M. A., & Goldberg, W. A. (1990). Security of toddler-parent attachment: Relation to children’s sociopersonality functioning during kindergarten. In M. T. Greenberg, D. Cicchetti, & E. M. Cummings (Eds.), Attachment in the preschool years: Theory, research and intervention (pp. 221-244). Chicago: University of Chicago Press.

[29] Flouri, E. (2005). Fathering and child outcomes. West Sussex, England: John Wiley & Sons Ltd.

[30] Volling, B. L., & Belsky, J. (1992). The contribution of mother-child and father-child relationships to

the quality of sibling interaction: A longitudinal study. Child Development, 63, 1209-1222.

[31] Lieberman, M., Doyle, A., & Markiewicz, D. (1999). Developmental patterns in security of attachment to mother and father in late childhood and early adolescence: Associations with peer relations. Child Development, 70 (1), 202-213.

[32] Paley, B., Conger, R. D., & Harold, G . T. (2000). Parents’ affect, adolescent cognitive

representations, and adolescent social development. Journal of Marriage and Family, 62 (3), 761-776.

[33] Biller, H. B. (1993). Fathers and families: Paternal factors in child development. Westport, CT: Auborn House.

[34] Mischel, W., Shoda, Y. , & Peake, P. K. (1988). The nature of adolescent competencies predicted by

preschool delay of gratification. Journal of Personality and Social Psychology, 54, 687-696.

[35] Fish, K. D., & Biller, H. B. (1973). Perceived childhood paternal relationships and college females’ personal adjustment. Adolescence, 8, 415-420.

[36] Biller, H. B. (1993). Fathers and families: Paternal factors in child development. Westport, CT: Auborn House.

[37] McClelland, D. C., Constantian, C. A., Regalado, D., & Stone, C. (1978). Making it to maturity. Psychology Today, 12, 42-46.

[38] Franz, C. E., McClelland, D. C., & Weinberger, J. (1991). Childhood antecedents of conventional social accomplishments in midlife adults: A 35-year prospective study. Journal of Personality and Social Psychology, 60, 586-595.

[39] Franz, C. E., McClelland, D. C., & Weinberger, J. (1991). Childhood antecedents of conventional social accomplishments in midlife adults: A 35-year prospective study. Journal of Personality and Social Psychology, 60, 586-595.

[40] Risch, S. C., Jodl, K. M., & Eccles, J. S. (2004). Role of the father-adolescent relationship in shaping adolescents’ attitudes toward divorce. Journal of Marriage and Family, 66, 46-58.

[41] Amato, P. R. (1998). More than money? Men’s contributions to their children’s lives. In A. Booth & A. Crouter (Eds.), Men in families: When do they get involved? What difference does it make? (pp. 241-178). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.

[42] Koestner, R., Franz, C., & Weinberger, J. (1990). The family origins of empathic concern: A 26 year longitudinal study. Journal of Personality and Social Psychology, 58, 709-717.

[43] Peterson, J. L., & Zill, N. (1986). Marital disruption, parent-child relationships, and behavior problems in children. Journal of Marriage and the Family, 48 (2), 295-307.

[44] Flouri, E. (2005). Fathering and child outcomes. West Sussex, England: John Wiley & Sons Ltd.

[45] Aldous, J., & Mulligan, G. M. (2002). Fathers’ child care and children’s behavior problems: A longitudinal study. Journal of Family Issues, 23 (5), 624-647.

[46] Furstenberg, F. F., & Harris, K. M. (1993). When and why fathers matter: Impacts of father involvement on the children of adolescent mothers. In R. I. Lerman & T. J. Ooms (Eds.), Young unwed fathers: Changing roles and emerging policies (pp. 117-138). Philadelphia: Temple University Press.

[47] Barnes, G. M. (1984). Adolescent alcohol abuse and other problem behaviors: Their relationships and common parental influences. Journal of Youth and Adolescence, 13, 329-348.

[48] Coombs, R. H., & Landsverk, J. (1988). Parenting styles and substance abuse during childhood and adolescence. Journal of Marriage and the Family, 50, 473-482.

[49] Allen S, Daly K. The effects of father involvement: An updated research summary of the evidence. Centre for Families, Work & Well-Being. 2007.

[50] Gjerdingen, D. K., Froberg, D. G., & Fontaine, P. (1991). The effects of social support on women’s health during pregnancy, labor, and delivery, and the postpartum period. Family Medicine, 23, 370-375.

[51] Biller, H. B. (1993). Fathers and families: Paternal factors in child development. Westport, CT: Auborn House.

[52] Snarey, J. (1993). How fathers care for the next generation: A four-decade study. Cambridge, MA: Harvard University Press.

[53] Snarey, J. (1993). How fathers care for the next generation: A four-decade study. Cambridge, MA:

Harvard University Press.

[54] Townsend, Nicholas W. (2002). The Package Deal: Marriage, Work and Fatherhood in Men’s Lives. Philadelphia: Temple University Press.

[55] Coiro, M. J., & Emery, R. E. (1998). Do marriage problems affect fathering more than mothering? A quantitative and qualitative review. Clinical Child and Family Psychology Review, 1 (1), 23-40.

[56] Biller, H. B. (1993). Fathers and families: Paternal factors in child development. Westport, CT: Auborn House.

[57] Fagan, J., & Barnett, M. (2003). The relationship between maternal gatekeeping, paternal competence, mothers’ attitudes about the father role, and father involvement. Journal of Family Issues, 24 (8), 1020-1043.

[58] Rosenberg J, Wilcox WB. The importance of fathers in the healthy development of children. U.S. Department of Health and Human Services, Administration for Children and Families Administration on Children, Youth and Families, Children’s Bureau, Office on Child Abuse and Neglect. 2006.

[59] Harper, S. E., & Fine, M. A. (2006). The effects of involved nonresidential fathrs’ distress, parenting behaviors, inter-parental conflict, and the quality of father-child relationships on children’s wellbeing. Fathering: A Journal of Theory, Research, & Practice about Men as Fathers, 4 (3), 286-311.

[60] Schartz, S. J., & Finley, G. E. (2006). Father involvement, nurturant fathering, and young adult psychosocial functioning: Differences among adoptive, adoptive stepfather, and nonadoptive stepfamilies. Journal of Family Issues, 27 (5), 712 – 731.

[61] Yuan, A. S. V., & Hamilton, H. A. (2006). Stepfather involvement and adolescent well-being. Journal of Family Issues, 27 (9), 1191-1213.

[62] Amato, P. R. (1998). More than money? Men’s contributions to their children’s lives. In A. Booth & A. Crouter (Eds.), Men in families: When do they get involved? What difference does it make? (pp. 241-178). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.

[63] Sobolewski, J. M., & King, V. (2005). The importance of the coparental relationship for nonresident fathers’ ties to children. Journal of Marriage and Family, 67, 1196–1212.

[64] Barber, B. L. (1994). Support and advice from married and divorced fathers: Linkages to adolescent adjustment. Family Relations, 43, 433-438.

[65] Allen S, Daly K. The effects of father involvement: An updated research summary of the evidence. Centre for Families, Work & Well-Being. 2007.

[66] Marsiglio, W., Amato, P., Day, R. D., & Lamb, M. E. (2000). Scholarship on fatherhood in the 1990s and beyond. Journal of Marriage and the Family, 62, 1173-1191.

[67] DeLuccie, M. F. (1996). Predictors of paternal involvement and satisfaction Psychological Reports, 79, 1351-1359.

[68] Lamb, M. E. (1987). Introduction: The emergent American father. In M. E. Lamb (Ed.), The father’s role: Cross-cultural perspectives (pp. 3-25). New York: Wiley.

[69] Almeida, D. M., & Galambos, N. L. (1991). Examining father involvement and the quality of fatheradolescent relations. Journal of Research on Adolescence, 1, 155-172.

[70] Eggebean, D. J., & Knoester, C. (2001). Does fatherhood matter for men? Journal of Marriage and the Family, 63, 381-393.

[71] Snarey, J. (1993). How fathers care for the next generation: A four-decade study. Cambridge, MA: Harvard University Press.

[72] Barnett, R. C., Marshall, N. L., & Pleck, J. H. (1992b). Men’s multiple roles and their relationship to men’s psychological distress. Journal of Marriage and the Family, 54, 358-367.

[73] Lerman, R., & Sorensen, E. (2000). Father involvement with their nonmarital children: Patterns determinants, and effects on their earnings. Marriage and Family Review, 29 (2/3), 137-158.

[74] Snarey, J. (1993). How fathers care for the next generation: A four-decade study. Cambridge, MA: Harvard University Press.

[75] Crouter, A. C., Bumpass, M., Head, M., & McHale, S. (2001). Implications of overwork and overload for the quality of men’s relationships. Journal of Marriage and the Family, 63, 404-416.

[76] Rosenberg J, Wilcox WB. The importance of fathers in the healthy development of children. U.S. Department of Health and Human Services, Administration for Children and Families Administration on Children, Youth and Families, Children’s Bureau, Office on Child Abuse and Neglect. 2006.

Besplatni lekarski pregledi i brojni popusti u Beogradu

Dobrodošli u Zepter ClubLive100! Učlanite se u Klub Live100 i ostvarite sledeće popuste i beneficije: Članstvo u klubu …

Šta je patološko laganje i kako ga prepoznati i lečiti

Svi mi smo nekada nekog slagali, i te laži su imale neki specifičan cilj – postizanje određene koristi ili izbegavanje …