Uvod:
Sa ponosom vas obaveštavamo da je objavljen novi naučni rad dr Milana Popovića, psihijatra i REBT psihoterapeuta, u časopisu Engrami (vol. 46, br. 2, 2025). Ovaj rad pod naslovom „Horor žanr u književnosti kao sredstvo za istraživanje kolektivnog nesvesnog“ istražuje duboku psihološku i arhetipsku simboliku horora, osvetljavajući njegovu moć kao sredstva za razumevanje ljudske psihe.
O čemu govori rad:
Horor kao žanr već vekovima fascinira čitaoce i gledaoce širom sveta. Iako se često poistovećuje sa zabavom i šokom, ovaj rad razotkriva njegovu dublju funkciju: istraživanje kolektivnog nesvesnog, kako ga je definisao Karl Gustav Jung.
Kroz analizu književnih dela kao što su Drakula, Frankenštajn, Isijavanje, Kralj u žutom i druga, dr Popović prikazuje na koji način horor priče deluju kao ogledalo arhetipskih simbola i kolektivnih strahova. Ovi simboli, poput Senke, Heroja, Velike Majke i Anima/Animus, pojavljuju se u horor narativima širom kultura i epoha, odražavajući univerzalne psihološke obrasce.
Psihijatrijska i terapeutska dimenzija:
Rad ukazuje da horor žanr nije samo estetski ili narativni fenomen – on ima i terapeutski potencijal. Kroz katarzično iskustvo, čitaoci i gledaoci se suočavaju sa svojim strahovima u sigurnom simboličkom okruženju, što može voditi ka unutrašnjem olakšanju i uvidima.
Ova dinamika ima posebnu vrednost u psihoterapiji i kliničkoj psihijatriji, jer omogućava razumevanje nesvesnih sadržaja na simboličkom i narativnom nivou – što je osnova tehnika kao što su biblioterapija, filmoterapija i rad sa arhetipskim simbolima u terapiji.
Multidisciplinarni pristup:
Rad kombinuje pristupe iz:
- psihijatrije (razumevanje mentalnih procesa i poremećaja),
- psihologije (posebno dubinske i analitičke),
- teorije književnosti (simbolizam, struktura žanra),
- filozofije i religije (arhetipski motivi, mitološka pozadina).
Kao takav, on nudi sveobuhvatno tumačenje horora kao kulturne pojave koja prevazilazi zabavu i zadire u srž ljudskog iskustva.
Primeri iz književnosti:
Kao ilustraciju, rad analizira:
- Drakulu kao manifestaciju arhetipa Senke i tabua o seksualnosti i smrti,
- Frankenštajna kao simbol konflikta između tvorca i tvorevine, sa implikacijama o igranju Boga,
- Isijavanje kao introspektivno putovanje kroz klaustrofobični prostor kolektivnog nesvesnog,
- Kralja u žutom kao metaforu za ludilo izazvano zabranjenim znanjem.
Zaključak rada:
Horor žanr poseduje ogromnu simboličku snagu. Kroz jezive narative, on nam nudi mogućnost da:
- sagledamo svoje duboko potisnute strahove i konflikte,
- prepoznamo kolektivne obrasce i kulturne tabue,
- i kroz simboličko suočavanje, započnemo proces emocionalne transformacije.
Link ka celom radu:
Pročitajte ceo rad na SCIndeks portalu
DOI: 10.5937/engrami46-48579

















