loader

Pojmovi „dekadencija“ i „kriminalizacija“ na prvi pogled mogu delovati apstraktno, ali u stvarnosti oni oslikavaju veoma konkretne procese urušavanja moralnih vrednosti, društvenih normi i porasta antisocijalnog ponašanja. U srpskom društvu, ove pojave su naročito izražene posle burnih istorijskih događaja s kraja 20. i početka 21. veka, koji obuhvataju raspad Jugoslavije, ratove, sankcije i dugotrajnu tranziciju.

Naime, dekadencija i kriminalizacija nisu samo posledica ekonomskih kriza ili političke nestabilnosti. U temelju ovih fenomena često se nalaze poremećaji u vrednosnom sistemu, psihološke traume i specifični obrasci razmišljanja koji vode ka destruktivnom ponašanju. Proučavanje ovih psiholoških uzroka posebno je značajno za sve koji se bave mentalnim zdravljem, ali i za širu javnost, jer ukazuje na dubinu i kompleksnost problema. U tom smislu, REBT (racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija) nudi strukturisan okvir za razumevanje i prevazilaženje iracionalnih uverenja i negativnih emocija koje podstiču dekadentno i kriminalno ponašanje.

Istorijsko-sociološki kontekst: rat, tranzicija i moralna erozija

Dugotrajni efekti ratnih trauma i sankcija

Svaka priča o društvenim poremećajima u Srbiji ne može se sagledati bez osvrtanja na ratne događaje i međunarodne sankcije devedesetih godina. Brojni su autori, kako domaći tako i strani, koji su isticali da su traumatska iskustva ratova i ekonomske izolacije ostavila trajan pečat na psihu stanovništva. Gubitak bliskih ljudi, progon, rušenje infrastrukture i opšta neizvesnost doveli su do kolektivne traume, čije se posledice osećaju i dan-danas.

U takvim uslovima, mnogi ljudi su se okrenuli ekstremnim strategijama preživljavanja, gde je, recimo, šverc postajao legitiman izvor prihoda, a nasilje deo svakodnevice. Sa psihološke tačke gledišta, to je doprinelo normalizaciji straha, besa i nepoverenja. Neretko su se iz takvog iskustva rađali i ekstremni oblici disfunkcionalnog ponašanja, koji se mogu podvesti pod kriminalne radnje.

Tranzicija i urušavanje socijalnih struktura

Prelazak iz socijalističkog sistema u kapitalističko tržište nije protekao glatko. Naprotiv, u uslovima slabe vladavine prava, pojavio se vakuum koji je pogodovao razvoju sive ekonomije i organizovanog kriminala. Dok je jedan deo društva pokušavao da se prilagodi novonastalim uslovima kroz legalno preduzetništvo i profesionalni razvoj, drugi je, obeshrabren nezaposlenošću i siromaštvom, tražio prečice ka ekonomskoj sigurnosti.

Tako je nastala široka mreža korupcije i političkih afera, u kojima su se kriminalci povezivali s moćnim ljudima iz vlasti. To je dodatno podstaklo percepciju da se do uspeha najlakše dolazi ilegalnim putem, čime se kriminalizacija, ali i dekadencija (u vidu gubitka moralnog kompasa), sve više ukorenjivala.

Kulturološki faktori i medijska slika

Mediji imaju ogroman uticaj na oblikovanje društvenih vrednosti. Serije, filmovi i rijaliti programi često glorifikuju kriminalce i nasilje, predstavljajući ih kao „snažne“ i „uspešne“ ličnosti. Glorifikacija ovakvog sadržaja, uz nedostatak suštinskih kulturnih i obrazovnih programa, dovodi do toga da mlađe generacije ne stiču kritičku distancu prema negativnim pojavama. Time se stvara podloga za dalju normalizaciju nasilja i nemoralnog ponašanja, što možemo sagledati kao jednu vrstu dekadencije.

Psihološka analiza: uzroci dekadencije i kriminalizacije

1. Iracionalna uverenja i kognitivne distorzije (REBT perspektiva)

REBT (racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija) zasniva se na ideji da naše emocije i ponašanja uglavnom proističu iz uverenja i misli o događajima, a ne iz samih događaja. U kontekstu dekadencije i kriminalizacije, možemo identifikovati nekoliko tipičnih iracionalnih uverenja:

  • „Svi su korumpirani, pa je glupo biti pošten.“
    Ovakvo uverenje vodi u generalizaciju i beznađe, jer pojedinac prestaje da veruje u mogućnost pravednog i konstruktivnog delovanja.
  • „Samo kriminalci postižu uspeh i stiču poštovanje.“
    Ovo uverenje može biti rezultat dugotrajne medijske glorifikacije kriminalnih aktera, ali i stvarnih primera iz okruženja.
  • „Ako me je društvo izneverilo, imam pravo na osvetu ili na nepošteno ponašanje.“
    Reč je o klasičnom „oko za oko“ pristupu, gde se traume i frustracije nakupljene kroz teške životne okolnosti projektuju na društvo u celini.

Kognitivne distorzije, poput crno-belog razmišljanja, personalizacije („sve je upereno protiv mene“), i katastrofičnog sagledavanja budućnosti dodatno pojačavaju destruktivne obrasce. Pojedinac ili grupa, prateći takve misaone obrasce, lako može doći do zaključka da su nasilje, prevara ili krađa legitimni putevi za lični opstanak i „uspeh“.

2. Kolektivna i transgeneracijska trauma

Pored iracionalnih uverenja, treba uzeti u obzir i činjenicu da je srpsko društvo preživelo nekoliko ratova u poslednjim decenijama, praćenih sankcijama i ekonomskim padom. Mnogi pojedinci doživeli su intenzivan strah, nesigurnost i gubitak, a sve te negativne emocije mogu voditi ka posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP), depresiji ili anksioznosti.

Važno je naglasiti da se trauma može preneti i na naredne generacije, čak i kad deca nemaju lično ratno iskustvo. Odrastajući uz roditelje koji nose teret neobrađenih emocija (bes, krivica, tuga), mladi često usvajaju disfunkcionalne obrasce reagovanja na stresne situacije. Tako se kreira začarani krug: nedostatak podrške i empatije u porodici dovodi do još većeg rizika od antisocijalnog ponašanja.

3. Disfunkcionalni porodični odnosi i uticaj na kriminalno ponašanje

Porodica je prva socijalna jedinica u kojoj dete usvaja vrednosti i uči o društvenim pravilima. Kada su porodice suočene sa siromaštvom, nasiljem, alkoholizmom ili su roditelji emocionalno odsutni, deca su podložnija razvoju negativnih uverenja o sebi i svetu. Tada se često pojavljuju:

  • Nizak prag tolerancije na frustraciju: Deca koja nisu naučena da konstruktivno kontrolišu bes i tugu lakše posežu za nasiljem ili kriminalom.
  • Nedostatak autoriteta i granica: Gde nema jasnih pravila o prihvatljivom ponašanju, dete formira uverenje da sve može proći „ispod radara“.
  • Modelovanje destruktivnog ponašanja: Ako roditelj ili stariji brat/rođak otvoreno pokazuje antisocijalno ponašanje (krađa, nasilje, zlopotreba supstanci), deca to mogu doživeti kao prihvatljiv model.

4. Ekonomska nejednakost i osećaj nepravde

Osećaj društvene nepravde u velikoj meri podstiče dekadentno i kriminalno ponašanje. Kada pojedinac uoči da pošten rad ne donosi dovoljno da bi se živelo pristojno, a da kriminalne radnje obezbeđuju materijalnu korist i moć, javlja se snažan unutrašnji konflikt. Ako taj pojedinac nema adekvatnu psihološku i društvenu podršku, lako može skliznuti u zaključak da je kriminal prihvatljiv način preživljavanja.

Ovo posebno dolazi do izražaja u marginalizovanim sredinama, poput ruralnih područja s visokim stepenom siromaštva, ili urbanih kvartova gde vladaju bandei gang-infrastrukture. Tu nastaje svojevrstan „kodeks ulice“, u kome vladaju paralelna pravila i vrednosti, veoma različita od zvaničnih društvenih normi.

Psihijatrijski uvid: kako mentalni poremećaji doprinose dekadenciji i kriminalizaciji

Poremećaji ličnosti

Određene strukture ličnosti, kao što je antisocijalni poremećaj, poznat i kao sociopatski ili psihopatski poremećaj, karakterišu manjak empatije i nemogućnost prihvatanja društvenih normi. Osobe s antisocijalnim poremećajem sklonije su kršenju zakona, manipulaciji, laganju i nasilju, bez osećaja krivice i griže savesti. Kada se ovakav poremećaj ličnosti udruži s društvenom nestabilnošću i nepostojanjem sankcija, rizik od kriminalizacije znatno raste.

Depresija i anksioznost

Iako se depresija i anksioznost uobičajeno ne dovode u direktnu vezu sa kriminalnim ponašanjem, hronični stres i osećaj bespomoćnosti mogu dovesti do impulsivnih i očajničkih poteza. Na primer, neke osobe koje izgube posao i suočene su s dugogodišnjim nezadovoljstvom mogu se odvažiti na sitne krađe, prevare ili zloupotrebu opojnih sredstava, što dalje otvara vrata ozbiljnijim ilegalnim radnjama.

Zavisnost od psihoaktivnih supstanci

Zloupotreba alkohola i droga ima snažnu korelaciju s nasilnim i kriminalnim ponašanjem. Kada osoba razvije zavisnost, prioritet postaje pribavljanje supstance, pa se etičke kočnice i moralna načela često zanemaruju. U ovom kontekstu, dekadencija se ogleda u gubitku lične odgovornosti i padajućim standardima ponašanja, dok kriminalizacija nastaje kao logična posledica potrebe za stalnim dotokom sredstava.

REBT (Racionalno-emotivno-bihejvioralna terapija) kao odgovor na dekadenciju i kriminalizaciju

Suština REBT pristupa

REBT, čiji je tvorac Albert Elis (Albert Ellis), polazi od pretpostavke da nas ne uznemiravaju događaji sami po sebi, već naša (često iracionalna) uverenja o tim događajima. Terapijski proces obuhvata:

  1. Identifikaciju iracionalnih uverenja: Prepoznavanje „unutrašnjeg dijaloga“ koji podržava destruktivna ponašanja.
  2. Ispitivanje i osporavanje iracionalnih uverenja: Kroz logičko preispitivanje i predočavanje dokaza, klijent shvata da njegove „neoborive istine“ možda nisu tačne.
  3. Usvajanje racionalnijih, funkcionalnih uverenja: Menjanjem misaonog okvira, postepeno se menja i emocionalna reakcija, a time i ponašanje.
  4. Održavanje promena: Redovna praksa novih načina razmišljanja i formiranje dugoročno održivih obrazaca ponašanja.

Primena REBT-a na društvenom nivou

Iako je REBT prvobitno zamišljen kao individualna psihoterapijska metoda, njena načela mogu se širiti i na društveni plan, kroz edukacije, radionice i javne kampanje. Ključni koraci u društvenoj primeni REBT-a mogli bi obuhvatiti:

  • Edukaciju mladih o suštinskim postavkama REBT-a: identifikacija iracionalnih uverenja, prepoznavanje emocionalnih reakcija i usmeravanje ka pozitivnim rešenjima problema.
  • Javne tribine i radionice gde se raspravlja o najčešćim kognitivnim distorzijama koje doprinose kriminalizaciji društva (npr. „svi su lopovi i varalice, pa mogu i ja“).
  • Medijske kampanje koje promovišu priče o pojedincima koji su uspeli da prevaziđu teške okolnosti uz pomoć psihoterapije i da zadrže (ili steknu) moralni kompas.
  • Stručne obuke za policijske službenike, radnike u centrima za socijalni rad i prosvetne radnike, kako bi mogli da prepoznaju iracionalna uverenja kod građana i da ih usmere ka adekvatnoj pomoći.

REBT u tretmanu kriminalaca i osoba u riziku

Uloga REBT-a može biti posebno važna u tretiranju osuđenika ili pojedinaca koji su u visokom riziku da se uključe u kriminal. Kroz strukturisan program rehabilitacije, psihoterapeuti mogu raditi na:

  1. Razbijanju mitova o „normalnosti“ nasilja i prevari.
  2. Razumevanju uzroka sopstvenih dela: Učesnici u programu analiziraju koje ih je iracionalno uverenje dovelo do prekršaja, kako su mogli drugačije da reaguju i kako da se u budućnosti nose sa frustracijama.
  3. Razvoju socijalnih veština: Veština rešavanja konflikata, asertivna komunikacija i timski rad doprinose boljoj integraciji u zajednici nakon izlaska iz zatvora.

Društvena i institucionalna podrška: sinergija za promenu

Reforma obrazovanja i podrška porodicama

Jedan od najtrajnijih načina suzbijanja dekadencije i kriminalizacije jeste ulaganje u obrazovni sistem. Škole treba da budu mesta gde se deci ne prenose samo informacije iz udžbenika, već i životne veštine:

  • Razvoj emocionalne inteligencije: Kroz časove, radionice i vanškolske aktivnosti deca mogu učiti o empatiji, upravljanju besom i konstruktivnom rešavanju konflikata.
  • Parenting-programi: Pružanje besplatnih obuka za roditelje o razvojnoj psihologiji, postavljanju granica i izgradnji zdravih odnosa. Ovo je naročito bitno za sredine s visokim stepenom siromaštva i rizičnim porodičnim kontekstom.

Jačanje institucija i borba protiv korupcije

Neophodno je da institucije, pre svega pravosuđe i policija, pokažu nepristrasnost i efikasnost. Tamo gde vlada pravna nesigurnost i visok stepen korupcije, stvaraju se uslovi za kriminalizaciju različitih segmenata društva. Potrebno je:

  • Transparentno pravosuđe: Omogućiti brz, jasan i pravičan sudski proces, kako bi se pokazalo da kriminal ne prolazi nekažnjeno.
  • Zaštita uzbunjivača: Ljudi koji prijavljuju korupciju i kriminal treba da budu zakonski zaštićeni, a ne progonjeni ili marginalizovani.
  • Elektronske platforme za javne nabavke i administrativne postupke: Digitalizacija smanjuje prostor za netransparentnost i „ispod stola“ dogovore.

Uloga medija

Umesto glorifikacije kriminalaca i senzacionalističkog pristupa, mediji mogu biti partner u izgradnji zdravijih društvenih vrednosti:

  • Promocija pozitivnih priča: Davanje prostora ljudima koji su kroz pošten rad, altruizam ili kreativnost ostvarili uspeh.
  • Edukativni sadržaji: Posebne emisije, onlajn portali i kampanje koje objašnjavaju kako funkcioniše REBT ili druge psihoterapijske metode, kako prepoznati znake stresa, anksioznosti i suicidalnosti, te gde potražiti pomoć.
  • Odgovornost urednika: Ograničavanje rijaliti programa i tabloida koji promovišu nemoralno ponašanje, uz aktivnu saradnju s novinarskim udruženjima i regulatornim telima.

Civilni sektor i lokalne inicijative

Pored države, značajnu ulogu mogu odigrati i nevladine organizacije i lokalne zajednice. One imaju kapacitet da budu „produžena ruka“ institucionalnom sistemu tamo gde je on slab ili nedovoljno razvijen:

  • Lokalni „community centri“: Centri za mlade, biblioteke ili kulturni domovi mogu organizovati radionice, sportske i kulturne događaje koji okupljaju ljude i jačaju osećaj zajedništva.
  • Psihosocijalna podrška: Volonteri, psiholozi i psihoterapeuti mogu obezbediti pomoć onima koji su najranjiviji, uključujući decu iz disfunkcionalnih porodica, bivše zatvorenike i korisnike psihoaktivnih supstanci.
  • Povezivanje sa preduzećima: Partnerski programi s kompanijama radi stručne prakse i zaposlenja mladih koji dolaze iz rizičnih okruženja, kako bi se sprečilo njihovo uključenje u kriminalne mreže.

Filozofsko-etička dimenzija: da li je dekadencija „normalni“ ciklus?

Posmatrajući istoriju, nailazimo na tezu da svaka civilizacija prolazi kroz fazu rasta, vrhunca i pada (dekadencije). Istoričar Osvald Špengler (Oswald Spengler) je u svom delu „Propast Zapada“ (Der Untergang des Abendlandes) upravo ukazivao da dekadencija neminovno dolazi kao faza u razvoju društava, kada se izgube izvorne vrednosti, a vlada opšti nemar i razuzdanost. Ipak, moderni teoretičari, naročito oni s humanističkim i psihološkim pristupom, osporavaju ideju da je ovaj proces neizbežan.

U srpskom kontekstu, može se reći da je dekadencija delom posledica niza istorijskih nesrećnih okolnosti, a delom i nedostatka brzih i efikasnih društvenih reformi. No, upravo tu leži i nada: ukoliko se prepoznaju uzroci i suštinski pokretači dekadencije i kriminalizacije, postoje realne šanse za „korektivni“ put. Sa etičkog stanovišta, ključna je spremnost pojedinaca i zajednice da preuzmu odgovornost, osmisle nove vrednosti i aktivno deluju u smeru psihološkog i društvenog oporavka.

Mogući ishodi: od negativnih scenarija do regeneracije

Negativni scenariji

  • Dalja polarizacija društva: Ukoliko se ekonomske nejednakosti prodube, a mladi nastave da emgiriraju, ostaće „prazan prostor“ za jačanje kriminalnih grupa.
  • Rast autoritarnih tendencija: Kriminal i dekadencija mogu postati alibi za pooštravanje policijskih i političkih mera, što dalje ograničava slobodu govora i delovanja.
  • Održavanje ciklusa nasilja: Bez sistemskih programa rehabilitacije i prevencije, generacije koje dolaze samo nasleđuju traume i destruktivne obrasce od prethodnih.

Pozitivni scenariji

  • Regeneracija kroz prosvetu i psihoterapiju: Uvođenjem REBT i sličnih terapijskih pristupa u škole, zatvore i centre za socijalni rad, dugoročno može doći do promene stavova i vrednosti pojedinaca.
  • Jačanje civilnog sektora: Rast nevladinih organizacija i profesionalnih udruženja može uticati na smanjenje korupcije, transparentniju vlast i zdraviju društvenu klimu.
  • Kulturni preporod: Promocija književnosti, pozorišta, nauke i umetnosti kao protivteža svakodnevnoj hiperkomercijalizaciji i glorifikaciji kriminala.

Zaključak: put ka zdravijem društvu

Dekadencija i kriminalizacija srpskog društva ne predstavljaju konačnu i neizbežnu fazu. Iako su uzroci duboko ukorenjeni u istorijskim, ekonomskim i psihološkim činiocima, postoje realni i dostižni načini da se ovo stanje prevaziđe. Ključ leži u multidisciplinarnom pristupu koji obuhvata:

  1. Psihološku podršku i REBT terapiju: Rad na individualnom nivou, menjanje iracionalnih uverenja i destruktivnih misaonih obrazaca.
  2. Obrazovanje i prevenciju: Uvođenje programa emocionalne inteligencije i moralnog vaspitanja u škole, uz naglašenu podršku roditeljima i deci iz rizičnih grupa.
  3. Reformu institucija: Stvaranje pravno sigurnog okruženja u kome kriminal nema društveno „opravdanje“ i biva adekvatno sankcionisan.
  4. Kulturnu i medijsku transformaciju: Odgovornije izveštavanje medija, promocija zdravih uzora i ukazivanje na štetnost glorifikacije kriminala.
  5. Lokalne inicijative i civilni sektor: Zajednički rad nevladinih organizacija, stručnjaka i lokalnih vlasti na projektima koji jačaju solidarnost i osećaj zajedništva.

Ako se ujedine napori na ovim poljima, moguć je put ka društvu koje neguje zdrave vrednosti, empatiju i odgovornost. Dekadencija, iako deluje zastrašujuće, može biti i podsticaj za preispitivanje i stvaralački rast, baš kao što je kriminalizacija, iako pogubna, često znak potrebe za korenitom promenom sistema. U tom smislu, psihologija i REBT terapija nude ne samo teorijski okvir, već i konkretne tehnike za rad na individualnom, grupnom i društvenom nivou.

Šta možemo?

  • Za pojedince: Obratite pažnju na sopstvene misli i iracionalna uverenja. Ako smatrate da su vam potrebni podrška ili savet, potražite psihoterapeuta koji koristi REBT ili srodne kognitivno-bihejvioralne pristupe.
  • Za roditelje i prosvetne radnike: Uključite se u radionice i treninge posvećene emocionalnom razvoju i prevenciji nasilja. Deca i omladina su ključno polje na kojem se može delovati preventivno.
  • Za zdravstvene i socijalne ustanove: Uvedite sistematsku primenu psihoterapije, posebno REBT-a, u tretmanu i rehabilitaciji kriminalaca, kao i u radu s rizičnim grupama.
  • Za medije: Razmislite o odgovornom pristupu izveštavanju o kriminalnim aferama. Umesto senzacionalizma, fokusirajte se na edukaciju, analizu uzroka i promovisanju pozitivnih modela.
  • Za državu i institucije: Pojačajte borbu protiv korupcije i kriminala, reformišite pravosudni sistem, povećajte finansiranje programa za mentalno zdravlje i obezbedite podršku porodicama u riziku.

Uprkos svim poteškoćama, promene su moguće. Iza svakog akta nasilja ili kriminala često se kriju nerazrešene traume, iracionalna uverenja i nedostatak perspektive. Kroz empatiju, stručno vođene psihoterapijske procese, afirmaciju kulture i kolektivnu solidarnost, srpsko društvo može izaći iz spirale dekadencije i kriminalizacije i započeti proces obnove i progresa.

Dr Milan Popović – psihijatar i REBT psihoterapeut

Spec. dr med. Milan Popović

Psihijatar i psihoterapeut

Pružam usluge psihoterapije i psihijatrijskih pregleda u zemlji i inostranstvu. Radim uživo u našim prostorijama, kod klijenta ili Online preko Google Meet i Zoom platforme.

Usluge

  • REBT psihoterapija
  • Bračna i partnerska psihoterapija
  • Grupna psihoterapija
  • Psihijatrijski pregledi
  • Psihijatrijska procena za smeštaj u dom
  • Unapređenje poslovne uspešnosti

Radno vreme

  • Radnim danima 18:00 - 21:00
  • Subota 18:00 - 21:00
  • Nedelja 18:00 - 21:00

© Copyright 2024 epsihijatar.net. Dizajnirao Dr Milan Popović. Sva prava zadržana.