Mozak, učenje i pamćenje
Mozak, taj veličanstveni organ sastavljen od sto milijardi čelijai dan danas je nepoznanica za sve naučnike ovoga sveta. Koristimo ga samo 10%, a pomoću njega organizam radi kao najfiniji sat. Jedna od najvažnijih uloga mozga je učenje. Ovde mislimo pritom mislim na uspostavljanje veza među ćelijama mozga – neuronima, na način da se aktiviraju upravo oni neuroni, koji su zaduženi za pamćenje podataka. Veze između pojedinih neurona odvijaju se na biohemijskom nivou izmenom iona, a nazivaju se sinapse. U prošlosti se smatralo da je veličina mozga bitna za samu inteligenciju, pa tako i za sposobnost učenja. Danas se zna da sam broj neurona ne određuje inteligenciju, već broj tzv. glija čelija sićušnih čelija koje služe za hranjenje samih neurona.
Sinapse u mozgu i njihov broj
Tokom celog života, zavisno o tome koliko se trudimo „ da upotrebljavamo mozak“, zapravo povećavamo broj sinapsi te broj iskorištenih glija ćelija. Na taj način zapravo postajemo inteligentniji. Zanimljivo je kako su nekada ljudi jeli svinjski ili teleći mozak ili vrh neke biljke koja je podsećala na ljudsko tijelo, u nadi da će postati „pametniji“. Ako je mozak takava mašina koja s obzirom na svoje kapacitete doslovno teži za prihvatanjem novih podataka, pitanje je kako onda da je učenje često tako tegobna aktivnost kod inače potpuno zdrave osobe?
Uzrok leži u dve stvari. Prva je nedostatak motivacije interesovanja, a drugi je prisila na obavezu pamćenja određenog sadržaja. Pamćenje je proces koji osim skladištenja uključuje takođe i povratne informacija. Njime se uz znanje, ako uključimo i iskustvo, s vremenom stiču i određeni stavovi koji će nas voditi kroz život te nam davati vrednosti karakteristične odnosno specifične samo za nas. Nakon što nešto naučimo, mozak to prihvati i zapamti, i tada su naša delovanja drugačija, jer se mozak prilagodio novom znanju. Rezultatima učenja možemo delovati na razna područja u mozgu: kognitivno ili spoznajno, zatim doživljajno ili afektivno, te praktično ili psihomotorna oblast. Znači učenjem delujemo ne samo na stavove, nego i na specifičnu reakciju u određenom trenutku, te na kvalitetu izvođenja određene radnje.
Supstance za poboljšanje učenja
Da bi sačuvali brzinu, britkost, odnosno samu mogućnost pamćenja, vrlo važnu ulogu imaju neke supstance koje su u istraživanjima poslednjih dvadeset godina dokazani kao uzročnici kako pamćenja, tako i same koncentracije. Kao najvažnije navode se: Vitamin B12, Folna kiselina, Kolin, Cink, Gvožđe i Bioflavonidi Mnogi čajevi sa svojim sastojcima mogu delovati kao pomoć pri pamćenju starijima, te mlađima u učenju. Neki od njih su čaj od zmijske mahovine, te čaj od sibirskog ginsenga. Treba naglasiti da većina ovih susptanci, naročito navedeni minerali i vitamini, u preteranim dozama imaju štetan efekat na organizam, te se pre njihovog uzimanja treba konsultovati sa stručnom osobom.
I najvažnije
Izuzetno je važno čime ćemo se hraniti i što ćemo piti da bi naš mozak mogao normalno funkcionirati. Veliku ulogu u koncentraciji ima pun želudac, jer velika količina hrane želucu ne dopušta visok stupen koncentracije naprotiv, izaziva uspavanost jer krv pobegne iz mozga u probavne organe da bi obavila važnu funkciju apsorpcije hrane. Zato treba jesti umerenije, a nikako se ne preedati. Kod učenika, u skladu sa njihovim godinama, nepremostiva prepreka u učenju može biti visoki stepen emotivnih problema, kao i nošenje sa stresnim situacijama.
Koncentracija i pažnja
Koncentracija se može poboljšati fizičkim aktivnosti jer se na taj način pojačava cirkulacija, a samim time i iskorištenje glukoze u mozgu. Stoga je važno baviti se nekakvom fizičkom aktivnošću bar dva puta na nedeljno po sat i po vremena. Premda mnogi autori pominju jogu i mnoge druge tehnike relaksacije kao ključne u podizanju koncentracije, danas se smatra da bi timski sport ipak imao bolji efekat na mladi organizam.
Takođe je važno da dete podstaknete na razvoj njegovih kreativnih interesovanja, a da pritom ne gubi previše vremena. Ovde se mislim na muziku, slikanje i pisanje, odnosno, ono čime se naprežu napreže mentalne sposobnosti s užvanjem, pa na taj način smanjuje stres i povećava mogućnosti pamćenja. Boravak u prirodi također povećava kapacitete pamćenja. Supstancama za brže pamćenje ne možemo delovati na bolje učenje, ako učenik ne shvata razloge zašto nešto uči. Učenik treba biti svestan da će mu svako gradivo koje pamti pomoći u budućem školovanju, kao i da shvati svet u kojem živi. To bi trebao biti glavni motiv učenja kod učenika, dok bi sistem nagrade i kazne koje primjenjuju profesori (ocene) i roditelji (svako na svoj način) trebao biti na drugom mjestu.
Izvor: Prof. dr MARKO MUNJIZA, PSIHOPATOLOGIJA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA
- Tags:
- pamćenje