U svakome od nas postoji jedna nevidljiva pukotina, tiha i skrivena, kroz koju duša tiho posmatra svoje postojanje. Odatle polazi večito pitanje koje odzvanja u čovekovom biću — šta je istinsko „ja“, gde se krije smisao, i šta nas zaista čini živima? Veći deo života provedemo gledajući u svoje odraze, poistovećujući se sa prolaznim slikama […]
Zastani. Ne iz straha, ne jer je svemu kraj, već kao što reka zastane pred ušćem, kao što pogled zastane pred tišinom zvezdane noći. Zastani tamo gde večiti nemiri sveta i nemiri tvojih misli prestaju, makar na tren, i umiri se pred onim što je veće od svake tvoje reči – pred Apsolutom koji sve […]
U nepreglednom prostranstvu misli koje poput talasa zapljuskuju obale našeg uma, u neprekidnom plesu osećanja koja se rađaju i gase u dubinama našeg srca, u zamršenom vrtlogu uloga koje preuzimamo i odbacujemo kroz život — retko se zaustavimo da postavimo pitanje koje nosi ključ svega: Ko sam ja? Ko je taj koji misli ove misli? […]

