Uvod: religija može lečiti, ali može i ranjavati Religija ne spasava čoveka samim tim što čovek izgovara Božje ime. Ona ne spasava ni samom pripadnošću, ni obredom, ni učenjem, ni spoljašnjom pobožnošću. Religija postaje put spasenja tek onda kada čoveka vodi ka unutrašnjem preobražaju — ka odricanju od lažnog sebe, od gordosti, samoljublja, mržnje, straha, […]
Probudili ste se jutros. Jeste li sigurni? Otvorili ste oči, ustali, skuvali kafu, proverili telefon. Četrdeset dve notifikacije. Odgovorili na tri poruke pre nego što ste skinuli pidžamu. Seli u auto, stigli na posao. Osam sati ste nešto radili. Vratili se kući. Večerali. Legli. A sada vas pitam: ko je sve to uradio? Reći ćete […]
Postoji u čoveku mesto koje nikada nije bilo povređeno.Ne vidi se očima, ne zadržava se rečima; prepozna se tek kada zastaneš. Javi se kao tišina između dva daha, kao blagost koja ne traži razlog da postoji. Ako ga dotakneš makar na trenutak, znaćeš: tu je dom. Mir koji ne zavisi od ishoda. Sreća bez uslova. […]
U tišini savremenog sveta, skrivenoj ispod svakodnevne buke i briga, nalazi se jedno pitanje starije od svih civilizacija: ko sam ja? Pitanje koje lebdi iznad svakog dana, probija se kroz zidine naših odbrana, učeći nas da je najdublja potraga uvek unutrašnja. Čovek teži svetlu, sigurnosti, istini i ljubavi, ali retko pogleda tamo gde to zaista […]
U nepreglednom prostranstvu misli koje poput talasa zapljuskuju obale našeg uma, u neprekidnom plesu osećanja koja se rađaju i gase u dubinama našeg srca, u zamršenom vrtlogu uloga koje preuzimamo i odbacujemo kroz život — retko se zaustavimo da postavimo pitanje koje nosi ključ svega: Ko sam ja? Ko je taj koji misli ove misli? […]
Ko sam ja? Pitanje koje ne traži odgovor u rečima, već u tišini.Pitanje koje ne otvara vrata ka spoljašnjem svetu, već poziva da se okrenem unutra.Pitanje koje ne traži objašnjenje — već osvešćenje. Ko sam ja? Ja nisam svoje telo.Telo se rađa, raste, menja oblik, stari, i na kraju nestaje.U njemu se smenjuju zdravlje i […]

