Telesna psihoterapija dobija sve veću pažnju kao izuzetno moćan i sveobuhvatan način lečenja različitih psiholoških i emocionalnih poteškoća. Za razliku od isključivo verbalnih metoda, ona polazi od ideje da se unutrašnji konflikti, trauma, anksioznost i druge tegobe manifestuju ne samo u našim mislima već i u svakom segmentu tela: kroz obrasce disanja, držanje, mišićnu napetost i fizičke blokade. Kroz svesno istraživanje tela, pravilno disanje, progresivnu mišićnu relaksaciju, terapeutsku podršku i, ako je primereno, rad sa malo odeće, telesna psihoterapija pruža jedinstveni put ka isceljenju i boljem razumevanju sebe.

Telesna psihoterapija i njena suština

Telesna psihoterapija je pristup koji se zasniva na holističkom viđenju čoveka kao jedinstvene celine: um, emocije i telo konstantno deluju jedni na druge. Kada nas nešto boli emocionalno, taj bol ostavlja trag i u našem telu. Ako smo duže vreme pod stresom, osećamo to kroz napetost u mišićima, ubrzano disanje ili grč u stomaku. Tradicionalna, verbalna psihoterapija može nam pomoći da razumemo uzroke tih stanja, ali ponekad je potrebno i korak dublje — aktivno uključivanje tela u proces isceljenja.

U fokusu telesne psihoterapije jeste osluškivanje tj. doživljavanje sopstvenog tela „iznutra“. Umesto da samo pričamo o problemima, mi kroz vođeni postupak ulazimo u stanja intenzivnog prisustva i rada na senzacijama u mišićima, dahu, držanju, pa čak i koži. Na taj način se aktivira duboka unutrašnja mudrost tela, koje vrlo jasno „pamti“ ono što smo svesno zaboravili ili potisnuli.

Zašto je rad na telu toliko važan

Tradicionalna psihoterapija nas često podstiče da obrađujemo misli i emocije, što svakako donosi izvesno olakšanje. Međutim, ukoliko se ne pozabavimo i telom, postoji mogućnost da određeni „ostaci“ bola, traume i stresa ostanu zarobljeni u fizičkim tkivima. Telo i um su neraskidivo povezani: kada se oslobodi „zaključana“ trauma u mišićima ili se promeni način disanja, to direktno utiče i na mentalno i emotivno zdravlje.

Svesno disanje kao osnova

U telesnoj psihoterapiji, disanje je ključno polazište. Anksioznost i stres često dovode do lošeg, ubrzanog disanja, koje dalje „hrani“ stanje napetosti. Kroz dublje, dijafragmalno disanje, aktivira se parasimpatički nervni sistem, zadužen za regeneraciju i smirivanje. Kada naučimo da usmerimo pažnju na dah, postajemo u stanju da bolje osvestimo i one telesne senzacije koje su ranije prolazile nezapaženo.

Progresivna mišićna relaksacija (PMR)

Progresivna mišićna relaksacija je tehnika koja sistematski kombinuje zatezanje i opuštanje mišićnih grupa, pomažući nam da osvestimo i olakšamo hronične napetosti u telu. Terapeut upućuje klijenta da umereno zategne određene mišiće (stopala, listovi, butine, ramena, vrat), zadrži kratko tu napetost, a zatim ih naglo ili postepeno opusti. Tokom tog procesa, klijent prati unutrašnje senzacije, primećujući gde se napetost oslobađa i da li se javljaju potisnute emocije. U okviru telesne psihoterapije, PMR se često spaja sa pravilnim disanjem, čime se stvara dodatni osećaj olakšanja i unutrašnjeg mira.

Mišićne tenzije i „telesni oklopi“

Poznato je da se trauma i hronični stres mogu „utisnuti“ u držanje i mišićne napetosti. Neki ljudi nose čvrstu tenziju u ramenima, vratu, vilici, dok drugi osećaju neobjašnjivi pritisak u grudima ili stomaku. U telesnoj psihoterapiji, terapeut pomaže klijentu da prepozna te zone i da, kroz kontrolisani dodir, blag pritisak ili svesno istezanje, otpusti suvišnu napetost i dozvoli emocijama da se manifestuju i razreše. Kada se tome doda i PMR, proces „otključavanja“ se ubrzava, jer se na napetosti deluje svesno, korak po korak.

Rad sa manje odeće: simboličko oslobađanje od stida i nametnutih uverenja

Jedan deo telesne psihoterapije, jeste rad sa manje odeće. U sigurnom i profesionalnom okruženju, klijent i terapeut mogu se dogovoriti da odeća postepeno biva uklonjena, čime se omogućava dublji kontakt sa autentičnim doživljajem tela. Nagost ovde ima simboličko značenje: predstavlja oslobađanje od društvenih i ličnih slojeva stida, krivice ili straha koje smo često usvojili kroz različite norme i negativna iskustva.

Važno je naglasiti da ovaj modalitet nije obavezan i da se uvek sprovodi isključivo uz obostrani pristanak. Mnogi ljudi osećaju duboku nelagodu kada pomisle da bi bili bez puno odeće pred drugom osobom, ali upravo ta nelagoda može biti pokazatelj dubokog ukorenjenog stida ili negativnih ideja o sopstvenom telu. Kada se, korak po korak, u bezbednoj terapijskoj atmosferi, nagost normalizuje, klijent može doživeti snažno oslobađanje i početi da sagledava svoje telo kao izvor potencijala, a ne srama.

Telesna psihoterapija: dodir kao izvor isceljenja

Za razliku od većine verbalnih terapija, telesna psihoterapija uključuje i kontrolisani, dogovoreni dodir. On se sprovodi uz najviši stepen poštovanja klijentovih granica i uvek je neseksualizovan. Terapeut može:

  • Laganim pritiskom na određene mišićne grupe pomoći klijentu da osvesti i otpusti hroničnu napetost.
  • Terapeutskim zagrljajem ponuditi korektivno iskustvo ljudima koji su u detinjstvu bili uskraćeni za topao, brižan kontakt.
  • Nežnim dlanovima na grudima ili stomaku pružiti osećaj sigurnosti i podržati klijenta da produbi disanje i dodatno opusti mišiće.

Brojna istraživanja i iskustva pokazuju da je dodir ključan za psihofizički razvoj svakog bića. Mnogi odrasli „nose“ prazninu nastalu zbog nedostatka dodira i topline u ranom detinjstvu. Telesna psihoterapija pomaže da se na bezbedan i obazriv način to „emocionalno hranjenje“ naknadno pruži, što ima dugotrajne pozitivne efekte na samopoštovanje i osećaj povezanosti sa drugima.

Telesna psihoterapija i konkretni benefiti

Lečenje trauma i posttraumatskog stresa (PTSP)


Osobe koje su preživele traumu (npr. zlostavljanje, učešće u ratu, saobraćajnu nesreću) često osećaju da im telo nije bezbedno mesto. Oni mogu imati flashback-ove, noćne more ili izbegavati bilo kakav dodir. Telesna psihoterapija, uz tehnike poput progresivne mišićne relaksacije, pomaže da se, u sigurnom prostoru, ta trauma polako „odmrzne“ i integriše. Kroz ponovni kontakt sa sobom i svojim telom, klijent preuzima kontrolu nad onim reakcijama koje su ranije bile van njegove svesti ili moći.

Smanjenje anksioznosti i paničnih napada uz telesnu psihoterapiju


Anksiozni poremećaji i panični napadi često su tesno povezani sa plitkim disanjem i telesnom napetošću. Kada klijent nauči kako da prati svoje senzacije i kako da se kroz nekoliko usporenih, dubokih udaha „vrati“ u telo, anksioznost može značajno oslabiti. Telesni rad sa malo ili nimalo odeće, ako je primeren, ubrzava proces identifikovanja delova tela u kojima se najčešće akumulira strah — npr. u stomaku, butinama ili grudima — dok PMR pomaže da se ti mišići planski opuste.

Prevazilaženje depresije i otvaranje vitalnosti


Ljudi koji pate od depresije često se osećaju „odsečeno“ od tela, bez energije i interesa za kretanje. Telesna psihoterapija nudi blag, postepen način da se ta „uspavana“ telesna energija probudi. Kroz nežne vežbe disanja, progresivnu mišićnu relaksaciju ili čak lagani pokret, klijent stiče iskustvo laganog vraćanja u pokret i vraćanja životne radosti. Akcenat je na tome da telo ponovo postane kanal za spontani izraz, umesto da bude stalno ukočeno i tromo.

Seksualne disfunkcije i poteškoće sa bliskošću


Seksualnost je polje na kome se jasno vide posledice potisnutog srama, loše slike o telu ili toksičnih uverenja o intimi. Kada klijent kroz telesnu psihoterapiju nauči da opuštenije doživljava sopstvenu kožu, disanje, dodir i kretanje, često dolazi i do poboljšanja u seksualnom funkcionisanju. Ovaj pristup može biti naročito koristan kod bolnih odnosa kod žena, vaginizma, nemogućnoisti da se doživi orgazam, smanjene i pojačane seksualne želje ili gubitka želje za seksom — posebno kada je koren problema vezan za emocionalne blokade i stid.

Telesna psihoterapija: toksični odnosi, emotivna manipulacija i narušene granice


Osobe koje su bile u toksičnim vezama obično imaju teškoća da prepoznaju kada im se narušavaju granice. Naučile su da „trpe“ ili da se prilagođavaju tuđim potrebama, ignorišući signale uznemirenosti u svom telu. Telesna psihoterapija ih postepeno uči da osete te signale (poput napetosti u vratu, stomaku, grudima) i da ih protumače kao poziv da nešto preduzmu. Na terapiji se vežba jasno izražavanje „da“ i „ne“, što se kasnije prenosi u realne životne situacije.

Jačanje samoprihvatanja i oslobađanje stida


Za mnoge ljude, najveći benefit telesne psihoterapije upravo je dubinsko oslobađanje od stida i negativnog odnosa prema telu. Kroz razne vežbe svesnog dodira, uz mogućnost rada bez odeće, osoba može prvi put doživeti da je fizička bliskost bezbedna i prirodna, a ne nužno seksualizovana ili osuđujuća. Time se gradi novi, zdraviji temelj za samopoštovanje i životnu radost.

Praktične tehnike i primena

Svesno disanje i vokalizacija


Mnoge seanse telesne psihoterapije počinju laganim vežbama za disanje. Terapeut podstiče klijenta da udahne do kraja, ispuni pluća, eventualno upotrebi glas („aah“ pri izdisaju) kako bi pojačao osećaj olakšanja. U tim momentima često na površinu isplivaju potisnute emocije — može se javiti plač, smeh ili iznenadni nalet besa, što je sve deo čišćenja duboko potisnutog tereta.

Progresivna mišićna relaksacija


U ovoj tehnici, klijent sistematski zateže i opušta različite mišićne grupe (stopala, listovi, butine, abdomen, leđa, ramena, vrat), zadržavajući napetost nekoliko sekundi, a zatim je naglo puštajući. Tokom opuštanja, obraća pažnju na doživljaj koji se javlja u tim mišićima. Ovakav pristup često dovodi do trenutaka olakšanja i prepoznavanja duboko ukorenjenih „blokada“ u telu.

Ritual postepenog skidanja odeće


Ako se u procesu proceni da bi rad bez odeće imao značajan terapeutski efekat, obično se počinje postepeno. Klijent može najpre izuti cipele, zatim skinuti jaknu ili majicu, sve vreme prateći kako se oseća u svom telu i da li se javlja neprijatnost, stid, olakšanje ili nešto treće. Terapeut i klijent zajedno razmatraju te reakcije i njihove moguće uzroke.

Terapeutski dodir i zagrljaj


Posle adekvatne pripreme i razgovora, terapeut može ponuditi blag dodir na određenim regijama tela koje su posebno napete ili emotivno „zaglavljene“. Za osobe koje su dugo živele bez sigurnog, toplog fizičkog kontakta, već i nežan dlan na leđima ili kratki zagrljaj može predstavljati snažno isceljujuće iskustvo.

Integracija i verbalni deo


Po završetku svakog dela telesnog rada, obično se odvaja vreme za verbalnu obradu doživljenog. Klijent se poziva da podeli šta se događalo u njegovoj svesti i telu — da li su se javila neka sećanja, kakve emocije i misli su isplivale. Tako se spajaju „telesno iskustvo“ i „mentalno razumevanje“, čime se postiže dublja integracija.

Kako početi sa telesnom psihoterapijom

Ukoliko osetite da vas klasična terapija ili samostalni pokušaji razumevanja problema nisu doveli do potpunog olakšanja, možda je pravo vreme da razmotrite telesnu psihoterapiju. U prvim sesijama terapeut obično traži osnovne informacije o vašem životu, traumama, emotivnim izazovima i ciljevima terapije. Takođe, u tom uvodnom periodu se dogovaraju granice — koje tehnike će se primenjivati, da li je klijent spreman na terapeutski dodir, eventualni rad bez odeće ili samo osnovno svesno disanje i progresivnu mišićnu relaksaciju.

Telo može postati najveći saveznik ako mu damo priliku da se oglasi i pomogne nam da razumemo šta se zaista dešava „iznutra“. Dok je verbalna obrada iskustava i dalje dragocena, telesna psihoterapija donosi dodatnu dimenziju isceljenja: ne samo da razumemo problem, već ga i fizički, energetski napuštamo, stvarajući prostor za novu, autentičniju snagu.

Telesna psihoterapija kao put ka celovitosti

Telesna psihoterapija nadilazi konvencionalni pristup lečenju trauma, anksioznosti, depresije i poremećaja u odnosima, nudeći mogućnost dubljeg kontakta sa onim što se dešava u nama. Radeći na disanju, napetostima, progresivnoj mišićnoj relaksaciji, postepenom oslobađanju tela i, po želji klijenta, uključivanjem prakse bez odeće, otvaraju se vrata za dubinske promene. Klijenti često izveštavaju o snažnom osećaju olakšanja i novoj povezanosti sa sopstvenim telom, koja ranije nije postojala ili je bila zamagljena stidom, bolom i strahom.

Kroz telesnu psihoterapiju učimo kako da prihvatimo svaki deo sebe, i onaj koji je traume podneo, i onaj koji žudi za radošću i slobodom. To prihvatanje se ne događa samo u glavi, već i u mišićima, disanju, celoj telesnoj strukturi. Na taj način, proces isceljenja postaje mnogo stabilniji i dublji, a osobe koje su prošle kroz ovaj vid terapije često primećuju da im se značajno unapredio kvalitet života, odnosa i opšteg stanja.

Telesna psihoterapija ostaje ključna reč za sve koji žele da krenu putem dubljeg osvešćivanja, razgradnje stida i trauma, i povratka prirodnoj lakoći i spontanosti. Pružajući nam mapu ka autentičnom iskustvu tela, ona nas istovremeno poziva da budemo iskreniji i hrabriji, kako bismo zaista živeli život punim plućima.

Dr Milan Popović – psihijatar i psihoterapeut

Spec. dr med. Milan Popović

Psihijatar i psihoterapeut

Pružam usluge psihoterapije i psihijatrijskih pregleda u zemlji i inostranstvu. Radim uživo u našim prostorijama, kod klijenta ili Online preko Google Meet i Zoom platforme.

Usluge

  • REBT psihoterapija
  • Bračna i partnerska psihoterapija
  • Grupna psihoterapija
  • Psihijatrijski pregledi
  • Samadhi i Mindfulness meditacija
  • Progresivna mišićna relaksacija
  • Pravilne fizičke vežbe

Radno vreme

  • Radnim danima 18:00 - 21:00
  • Subota Samo hitni pregledi
  • Nedelja Samo hitni pregledi

© Copyright 2025 epsihijatar.net. Dizajnirao Dr Milan Popović. Sva prava zadržana.