loader

Politički apsolutistički režimi predstavljaju ekstreman vid koncentracije moći u rukama jedne osobe ili vrlo uskog kruga. U takvim državnim uređenjima, svaka sfera društvenog života – bilo da je reč o medijima, ekonomiji, obrazovanju ili kulturi – postaje kanal za propagandu, kontrolu i manipulaciju. Ljudi koji žive pod ovakvim režimima često osećaju neprestani pritisak koji se ogleda u ograničenom pristupu informacijama, cenzuri i neizvesnosti. Iz psihološke i psihijatrijske perspektive, dugotrajna izloženost represiji i propagandi može ostaviti ozbiljne posledice na mentalno zdravlje pojedinaca i čitave zajednice.

S jedne strane, propagandni mehanizmi stvaraju privid stabilnosti i ispravnosti vlasti, ohrabrujući stanovništvo da se identifikuje s vođom ili idejom koju on zastupa. S druge strane, represivne metode stvaraju klimu straha i nepodnošljive neizvesnosti, tako da ljudi – iz želje za očuvanjem sopstvene bezbednosti – često pribegavaju autocenzuri, konformizmu i prećutnoj saglasnosti. U psihoterapijskom kontekstu, ovakvi pritisci dovode do različitih poremećaja, uključujući anksioznost, depresiju, pa čak i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Kontrola medija i cenzura

Centralna tačka autoritarne moći

Kontrola medija i cenzura jesu osnovni stubovi svake apsolutističke vlasti. Režim, tako što uspostavlja monopol nad kanalima komunikacije, formira jednoobraznu i po njega povoljnu sliku stvarnosti. Različiti vidovi cenzure – od klasičnih zabrana publikacija, do suptilnih pritisaka na novinare ili vlasnike medija – vode ka situaciji gde se širi samo narativ poželjan za vladajuću garnituru. U velikom broju slučajeva ljudi čak i ne primećuju da su informativno ograničeni jer nemaju s čime da uporede „zvaničnu“ verziju događaja.

Psihološki aspekt jednoumlja

Kada postoji samo jedan kanal informacija, bez kritičkih izvora, kod ljudi se postepeno gubi navika postavljanja pitanja. Na kolektivnom nivou, dolazi do:

  1. Slabljenja kritičkog mišljenja: Informativni monopol sprečava razvoj analitičkih i komparativnih veština. Ljudi nemaju mogućnost da čuju različite perspektive pa lakše prihvataju nametnute stavove.
  2. Zacrtane percepcije stvarnosti: Ukoliko se neka laž ili poluistina neprekidno ponavlja, ona može postati deo opšteprihvaćenog „znanja“.
  3. Izbijanja konformizma: Kako bi izbegli sukobe i potencijalne kazne, građani često i nesvesno „prihvataju“ zvanični narativ.

Efekti na mentalno zdravlje

  • Kolektivna anksioznost: U okruženju u kome vlada jednoumlje, ljudi nesvesno osećaju da nešto nije u redu, ali ne mogu da izraze sumnju. Ovo potiskivanje dovodi do pojačane anksioznosti.
  • Samocenzura i gubitak slobode govora: Pojedinci iz straha prestaju da dele mišljenja koja se razlikuju od zvaničnih. Takva autocenzura može voditi potiskivanju emocija, što se dalje manifestuje kroz psihosomatske tegobe (poremećaji sna, glavobolje, stomačni problemi).
  • Narušeno poverenje u institucije: Kada su mediji pod kontrolom države, građani gube poverenje ne samo u medijske kuće, već i u druge državne i profesionalne institucije (poput sudstva, zdravstva, obrazovanja).

Propaganda

Osnovni mehanizmi propagande

Propaganda u autoritarnim režimima ima za cilj da slika o vođi i vladi bude neprestano prisutna i uvek pozitivna. Propagandni narativi se često služe manipulativnim metodama kao što su:

  • Emocionalna retorika: Korišćenje patriotizma, nacionalnih simbola, istorijskih pobeda i mitova kako bi se probudile jake emocije lojalnosti.
  • Lažni konsenzus: Stvaranje iluzije da „svi“ podržavaju režim i da je svako ko ima drugačije mišljenje „izdajnik“ ili „strani plaćenik“.
  • Personalizacija problema: Ukazivanje na vođu kao jedinog čuvara mira i stabilnosti, dok se svi suparnici i kritičari označavaju kao destruktivni ili nelojalni.

Socijalni i psihološki uticaj

  1. Halo efekat: Kada se vođi i režimu nepravedno pripisuju sve vrline i uspeh, građani počinju nekritički da prihvataju sve poruke koje dolaze iz tog izvora.
  2. Efekat lažne dihotomije (ili-ili): Propaganda često nudi ekstremnu podelu: ili ste uz vođu, ili ste protiv napretka nacije. Ovo sužava mogućnost pluralizma.
  3. Medijska histerija: U momentima kada režim želi da skrene pažnju s unutrašnjih problema, može se fokusirati na izmišljenog spoljneg neprijatelja ili jednu grupu koju treba okriviti. Takve kampanje mogu izazvati paniku, mržnju i agresiju u širokim slojevima društva.

Dugoročne posledice

  • Otuđenje i podela u društvu: Preterana propaganda kreira podele među ljudima koji imaju različita politička mišljenja ili različite kulturne, etničke i verske identitete.
  • Kognitivna disonanca: Kada stvarnost počne da očigledno protivreči propagandnim tvrdnjama, ljudi se suočavaju s kognitivnom disonancom – psihološkom neprijatnošću zbog neusaglašenosti između njihovih uverenja i stvarnih činjenica.
  • Opšta apatija: Kada se laži ponavljaju do tačke zasićenja, deo populacije postaje apatičan, gubi interesovanje za politiku i povlači se u sopstvenu intimu, čime gubi motivaciju da se aktivno suprotstavi režimu.

Stvaranje kulta ličnosti

Psihološka podloga kulta

Kult ličnosti predstavlja krajnji oblik idolizacije vođe, često uz elemente mesijanstva. Ovakav pristup nastaje kada se vođa ili vladar postavlja ne samo kao politički lider već i kao moralni, duhovni ili kulturni uzor. Fenomen kulta ličnosti izučavan je u psihologiji socijalnog uticaja, gde se ističe nekoliko ključnih faktora:

  1. Idealizacija vođe: Građani, usled neizvesnosti i straha, traže snažnu figuru zaštitnika. Ta potreba dovodi do projektovanja sopstvenih želja i nade na vođu.
  2. Identifikacija s vođom: Ljudi se počinju poistovećivati s vođinim vrednostima i retorikom, verujući da su njihovi interesi istovetni.
  3. Grupni pritisak: Neko ko kritikuje vođu biva odmah odbačen, ismejan ili kažnjen, što pojačava konformizam i osećaj da je „narodu“ potrebna jedna centralna figura.

Psihijatrijske posledice

  • Infantilizacija društva: Kada se građani naviknu da sve odluke i rešenja dolaze „odozgo“, razvija se zavisan odnos prema vlasti. Na duže staze, to može dovesti do potiskivanja ličnih ambicija, inicijative i osećaja lične odgovornosti.
  • Rigidnost mišljenja: Kult ličnosti sprečava bilo kakav dijalog o potencijalnim greškama vođe. Svi argumenti, čak i ako su zasnovani na činjenicama, odbacuju se kao kleveta ili izdaja.
  • Stvaranje pseudoreligijskih odnosa: Kroz glorifikovanje vođe i njegovih dela razvijaju se rituali, obredi, pa čak i praznici posvećeni vođi, što dodatno cementira kult.

Širenje straha i represije

Otvorene i prikrivene taktike

Režim najčešće pribegava zastrašivanju ne samo kroz brutalne metode (hapšenja, prebijanja, montirani procesi) već i putem suptilnijih oblika kontrole. To može biti:

  • Prikupljanje podataka o građanima: Tajne službe i nadzor nad elektronskom komunikacijom stvaraju osećaj da smo „uvek posmatrani“.
  • Nejasni zakoni: Neodređene optužbe, poput „antidržavnog delovanja“, ostavljaju prostor za selektivnu primenu kazni.
  • Talas glasina: Režim ponekad sam plasira glasine o tome da se sumnjivi elementi već „prate“ ili „tajno procesuiraju“, čime se stanovništvo drži u stanju neizvesnosti.

Psihološka analiza straha

  1. Hronična anksioznost: Neizvesnost i potencijalna opasnost na svakom koraku dovode do trajno povišenog nivoa stresa. Dugoročno, ovo oštećuje psihičku stabilnost i imuni sistem pojedinca.
  2. Paraliza volje: U atmosferi straha, ljudi retko preduzimaju bilo kakve akcije koje bi mogle da ih dovedu u opasnost, što režim koristi za jačanje sopstvene pozicije.
  3. Delovanje mehanizama odbrane: Pojedinci koji se osećaju nemoćno često pribegavaju negaciji, potiskivanju ili racionalizaciji. Neki čak i sami sebe uveravaju da „režim nije tako loš“ kako bi umanjili psihološki konflikt.

Reakcije u psihoterapiji

  • Prisutnost simptoma traume: Kod osoba koje su direktno iskusile represiju, mogu se javiti flešbekovi (flashbacks), noćne more ili hiperbudnost – simptomi svojstveni posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP).
  • Sniženo samopoštovanje: Konstantni pritisak i osećaj da je svaka kritika „opasna“ podrivaju lični osećaj vrednosti i kompetencije.
  • Otuđenje od sebe: U cilju preživljavanja, pojedinci se mogu „isključiti“ iz sopstvenih autentičnih osećanja i želja, razvijajući rezigniran stav prema životu.

Revidiranje istorije

Zašto režimi prekrajaju prošlost

Politički apsolutistički režimi često manipulišu kolektivnim sećanjem kako bi legitimisali sebe i svoje postupke. Istorijske činjenice se prilagođavaju novoj ideologiji, događaji se ili prikazuju selektivno ili se u potpunosti prećutkuju.

  1. Izgradnja pseudo-legitimiteta: Ukoliko režim uspe da predstavi sebe kao prirodnog naslednika ili vrhunac istorijskih procesa, dobija auru „istorijske neizbežnosti“.
  2. Ukidanje kontradiktornih narativa: Svaki istorijski izvor koji ukazuje na zloupotrebe ili greške vlasti postaje „nestao“, „fabriciran“ ili „neautentičan“.
  3. Generacijsko oblikovanje: Mlade generacije rastu u uverenju da je verzija istorije koju nameće režim jedina istina, jer nemaju prilike da se upoznaju s alternativnim tumačenjima.

Psihološke posledice kolektivnog amnezija efekta

  • Kognitivna disonanca: S jedne strane, ljudi imaju podatke iz porodičnih priča ili ličnog iskustva, a s druge strane, postoji zvanična istorija koja to negira. Ovaj raskorak dovodi do unutrašnjeg konflikta.
  • Nesiguran identitet: Kolektivni identitet se gradi i na zajedničkim uspomenama. Kad su te uspomene falsifikovane, pojedinac i društvo gube jasan orijentir o tome ko su i odakle dolaze.
  • Trajna konfuzija: Manipulisanje prošlošću otežava učenje iz nje. Kad ne znamo pravu istoriju, teško je izvući pouke i sprečiti ponavljanje grešaka.

Ekonomska kontrola

Monopol nad resursima

Vlast u apsolutističkim režimima obično drži ključne privredne grane, poput energetike, rudarstva, telekomunikacija. Time obezbeđuje priliv novca koji se koristi i za finansiranje propagande i za nagrađivanje lojalnih sledbenika.

  1. Partijsko zapošljavanje: Poslovi u javnim preduzećima i državnoj administraciji često su rezervisani za ljude bliske vladajućim strukturama.
  2. Ucenjivanje egzistencijom: Oni koji se usude da kritikuju režim rizikuju da izgube posao, da im se uskrate beneficije ili prekinu ugovori o poslovnoj saradnji.
  3. Diskriminacija i nejednakost: Ekstremna centralizacija moći i bogatstva dovodi do rastuće socijalne nejednakosti, što dodatno smanjuje mogućnost da se formira kritička srednja klasa.

Psihološki uticaj finansijske zavisnosti

  • Stres zbog nesigurne budućnosti: Ljudi žive u uverenju da ekonomska stabilnost zavisi isključivo od milosti režima.
  • Pasivnost i oportunizam: Pojedinci mogu u potpunosti potčiniti lične principe kako bi sačuvali minimalnu materijalnu sigurnost.
  • Gubitak moralnog kompasa: Kada je održanje egzistencije ugroženo, ljudi ponekad prihvataju koruptivne prakse i zatvaraju oči pred nepravdom.

Udar na obrazovni sistem

Zašto je obrazovanje ključno polje manipulacije

Obrazovanje je temelj formiranja budućih generacija. U autoritarnim sistemima, školski programi se koncipiraju tako da ističu ideološke ciljeve režima. Učenicima se serviraju iskrivljene istorijske činjenice, ograničava im se pristup literaturi koja nije u skladu s vladajućom politikom i obeshrabruje se diskusija koja propituje zadate postulate.

Psihološke posledice na mlade

  • Gubitak kreativnosti: Kada je svaka tema tabuisana ili strogo usmerena, kod dece se suzbija radoznalost i inovativnost.
  • Učenje pasivnosti: Deca se uče da je „ćutanje zlato“, da su najpoželjniji učenici oni koji slepo izvršavaju zadatke. To kasnije vodi ka društvu bez istinskih slobodnih mislilaca i reformatora.
  • Sistem nagrade i kazne: Ako učitelj ili škola hvale isključivo „poželjno“ ponašanje, a kažnjavaju inicijativu, đaci usvajaju vrednost prilagođavanja kao osnovnu strategiju preživljavanja.

Dugoročne posledice po društvo

  • Intelektualna stagnacija: Bez slobodne razmene ideja i otvorenih debata, nauka, umetnost i inovacije stagniraju.
  • Zavisnost od spoljnog autoriteta: U društvu koje gaji autoritarnost od ranih školskih dana, pojedinci stasavaju u građane koji ne dovode u pitanje odluke vlasti.
  • Slaba konkurentnost na svetskom tržištu: Zemlje koje guše kreativnost i kritičko mišljenje uglavnom imaju manju stopu tehnološkog razvoja, inovacija i globalne konkurentnosti.

Suptilnije i perfidnije manipulacije

Postepena normalizacija laži

Jedan od najopasnijih aspekata autoritarnog sistema jeste to što se laži i poluistine ponavljaju toliko puta i na toliko različitih mesta da se na kraju usvajaju kao „zvanična istina“. U psihološkom smislu, to podseća na negativne automatske misli u kognitivno-bihejvioralnoj terapiji – ukoliko se često ponavljaju, postaju deo ličnih uverenja.

Prikrivene kampanje dezinformisanja

Uz sve veću upotrebu društvenih mreža, režimi mogu potajno plasirati vesti, komentare ili „stručne analize“ koje manipulativno oblikuju javno mnjenje. Ovo se često radi preko:

  • Lažnih naloga i botova: Kreiraju se virtuelne „ličnosti“ koje raspiruju nacionalizam, mržnju prema određenim grupama ili podržavaju vladajuću ideologiju.
  • Plaćene propagande: Novinari, influenseri ili akademici dobijaju honorare za pozitivno izveštavanje o režimu.
  • Uzajamnog deljenja lažnih informacija: Različite medijske platforme citiraju jedna drugu, stvarajući privid kredibilnosti.

Infiltracija u nezavisne organizacije

Čak i organizacije koje su nominalno van politike (nevladine organizacije, sindikati, stručna udruženja) mogu postati meta infiltracije. Režim na ključne pozicije postavlja lojalne kadrove, tako da te organizacije postaju paravan za legitimisanje režimskih politika, uz privid pluralizma.

Kontrola digitalnog prostora

Algoritamska kontrola sadržaja, kao i masovno prikupljanje privatnih podataka o korisnicima, omogućavaju režimu da tačno zna interese, navike i slabosti građana. Na osnovu toga se kreiraju personalizovane kampanje koje manipulišu emocijama i kognitivnim sklonostima pojedinaca.

Manipulacija simbolima i vrednostima

Patriotizam, religija, tradicija – sve to može postati alat u rukama autoritarnog vođe. Kada se ove vrednosti selektivno koriste za opravdavanje agresije, diskriminacije ili gušenja osnovnih prava, pojedinci prestaju da prepoznaju izvornu vrednost ovih pojmova i posmatraju ih isključivo kroz prizmu režimske ideologije.

Subtilno zastrašivanje i ucene

Ne mora doći do otvorenih hapšenja. Dovoljno je da se, recimo, šef u državnoj instituciji nasamo obrati zaposlenom s pitanjem: „Šta misliš, kako će ovo tvoje ponašanje izgledati u izveštaju?“ ili „Znaš da su nam budžeti ograničeni, pa moramo smanjiti broj radnih mesta.“ Takve suptilne pretnje održavaju sistem lojalnosti i pokornosti, jer ljudi ne žele da rizikuju egzistenciju.

Psihijatrijske i psihoterapijske posledice

  1. Hronični stres i anksioznost: Dugotrajna izloženost pretnjama i neizvesnosti može dovesti do niza poremećaja, uključujući generalizovanu anksioznost i panične napade.
  2. Depresija i beznađe: Kada pojedinac oseća da nema načina da utiče na promenu stanja u društvu, može se javiti dubok doživljaj bespomoćnosti i beznađa.
  3. PTSP (Posttraumatski stresni poremećaj): Osobe koje su doživele direktne oblike nasilja, hapšenja ili mučenja mogu razviti trajne psihološke traume.
  4. Rascvetavanje kognitivnih distorzija: Pojedinci počinju da vide ceo svet u crno-belom svetlu – „ako nisi s nama, onda si protiv nas“ – ili razvijaju katastrofične poglede u kojima svaka promena izgleda nemoguća.
  5. Socijalno povlačenje i anhedonija: Zbog straha i zabrane kritičkog delovanja, mnogi se odlučuju za pasivan način života, gubeći interesovanje za društvene aktivnosti.

Psihoterapijske perspektive i otpornost

Uloga REBT-a (Racionalno-emotivno-bihejvioralne terapije)

REBT pomaže pojedincu da prepozna iracionalna uverenja koja je internalizovao pod uticajem propagande i straha. Na primer, ideja „Ne smem ni da pokušam da se suprotstavim, jer će me uništiti“ može se preispitati i racionalizovati: „Tačno je da postoje rizici, ali preterano generalizujem i time parališem sebe. Postoje i bezbedni načini za konstruktivnu kritiku i saradnju s drugima.“

Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT)

KBT se fokusira na prepoznavanje negativnih automatskih misli i njihovo zamenu realističnijim, podržavajućim mislima. U društvima gde dominira propaganda, ljudi mogu imati duboko ukorenjene pogrešne kognicije o tome da je režim „svemoćan“ ili da „ne postoji drugi put osim lojalnosti“. KBT metode, poput vođenja dnevnika misli i bihejvioralnih eksperimenata, mogu pomoći pojedincima da otkriju da ipak postoje alternative i da se, udruženi, mogu izboriti za promene.

Grupna psihoterapija i podrška

Grupna terapija pruža osećaj zajedništva i solidarnosti. Ljudi koji se osećaju usamljeno u svojim strahovima mogu pronaći snagu i motivaciju kada shvate da nisu jedini koji preispituju autoritet. U ovakvim grupama se dele lične priče, razvija empatija i stvaraju mreže podrške koje mogu prerasti u izvor otpora.

Psihološka edukacija

Edukacija o tome kako funkcioniše propaganda, kako prepoznati manipulaciju i kako razlikovati činjenice od interpretacija neprocenjivo je oružje u borbi protiv autoritarnosti. Pojedinac koji razume principe socijalne psihologije, medijske pismenosti i kritičkog mišljenja manje je podložan manipulaciji.

Važnost lične i kolektivne rezilijentnosti

Rezilijentnost označava sposobnost pojedinca ili grupe da se oporavi od stresa i prilagodi se novim okolnostima. U autoritarnom društvu, razvijanje lične rezilijentnosti znači sačuvati mentalno zdravlje i održati moralne principe. Kolektivna rezilijentnost ogleda se u nastanku neformalnih mreža, spontanih pokreta otpora, nezavisnih medija i alternativnih kulturnih institucija.

Kako se pojedinac može zaštititi od manipulacije

  1. Razvijanje kritičkog mišljenja: Čitajte različite izvore, učite strane jezike kako biste pristupali stranim medijima i upoređivali njihove vesti s lokalnim.
  2. Razgovor i deljenje informacija: Umesto da ćutite i trpite, pokušajte da razgovarate s ljudima kojima verujete. Zajedničkim promišljanjem bolje ćete uočiti manipulativne obrasce.
  3. Učenje o psihologiji i propagandi: Kratki seminari, onlajn kursevi i psihološka literatura mogu vam pružiti uvide i tehnike za prepoznavanje i neutralisanje propagande.
  4. Psihoterapija i savetovanje: Kada osećate hroničan stres ili primetite simptome depresije i anksioznosti, potražite stručnu pomoć. Psihoterapija ne samo da leči, već i gradi otpornost.
  5. Ljudi sličnog razmišljanja (mreže podrške): Povežite se s pojedincima ili grupama koji dele vaše vrednosti. Zajedno ćete biti hrabriji, kreativniji i istrajniji.
  6. Tehnološka pismenost: Naučite da bezbedno koristite internet, zaštitite svoju privatnost i proveravate autentičnost informacija koje se šire društvenim mrežama.

Zaključak

Politički apsolutistički režimi deluju kroz širok spektar manipulativnih tehnika, od otvorene cenzure i propagande, pa sve do prikrivenih kampanja dezinformisanja i infiltriranja u nezavisne organizacije. Rezultat je društvo u kom se istina gubi u moru poluinformacija, laži i jedinstvenog narativa koji glorifikuje režim i diskredituje svaku kritiku. Takvo stanje ima dalekosežne posledice na mentalno zdravlje ljudi: povećava anksioznost, izaziva depresiju, narušava osećaj lične odgovornosti i sužava slobodu mišljenja.

Ipak, čak i u najmračnijim uslovima, pojedinci i zajednice imaju mogućnost izgradnje mehanizama otpora. Psihoterapija – uključujući REBT, KBT i grupnu terapiju – pomaže u razotkrivanju lažnih uverenja, suzbijanju straha i obnavljanju vere u ličnu i kolektivnu snagu. Obrazovanje i kritičko mišljenje su ključevi za prepoznavanje manipulacije, dok udruživanje s drugim istomišljenicima i kreiranje mreža solidarnosti podstiču osećaj zajedništva.

Kako bismo se zaštitili od manipulacije političkih apsolutističkih režima, potrebno je da ostanemo aktivni tragači za istinom, da negujemo kulturu dijaloga i da se oslonimo na stručnu podršku kada je to potrebno. Upravo u tim, naizgled malim i ličnim aktima otpora, leži šansa za šire društvene promene.

Dr Milan Popović – psihijatar i REBT psihoterapeut

Spec. dr med. Milan Popović

Psihijatar i psihoterapeut

Pružam usluge psihoterapije i psihijatrijskih pregleda u zemlji i inostranstvu. Radim uživo u našim prostorijama, kod klijenta ili Online preko Google Meet i Zoom platforme.

Usluge

  • REBT psihoterapija
  • Bračna i partnerska psihoterapija
  • Grupna psihoterapija
  • Psihijatrijski pregledi
  • Psihijatrijska procena za smeštaj u dom
  • Unapređenje poslovne uspešnosti

Radno vreme

  • Radnim danima 18:00 - 21:00
  • Subota 18:00 - 21:00
  • Nedelja 18:00 - 21:00

© Copyright 2024 epsihijatar.net. Dizajnirao Dr Milan Popović. Sva prava zadržana.